
„Šta sve živi u nama, a da ne znamo?“
Priče koje otkrivaju tišinu. Knjige koje vode ka sebi, ka svojoj duši.
Ovo je knjiga o vezama koje ne prestaju, čak ni kad se ne sećamo imena. Knjiga o ženskoj snazi, nasleđu, telu, duši — i hrabrosti da se pogleda unazad da bismo mogli napred
Predstavljenje romana
Utroba predaka Svetlane Dunjić je višeslojni roman o nasleđu, iskupljenju i duhovnoj snazi žene. Kroz životnu priču devojčice Radmile, koja sticajem istorijskih okolnosti odrasta u manastiru, autorka gradi duboku naraciju o ličnim i kolektivnim teretima koji se prenose s kolena na koleno.
Sudbina jedne loze prikazana je u svetlu biblijske simbolike — potomci ispaštaju grehe predaka, ali kroz molitvu, svesnost i nove spoznaje dolazi do mogućnosti isceljenja. Radmila svojim odgovorima na životne udarce, uključujući i odnos sa ocem koji poprima arhetipsku dimenziju, pokazuje snagu preobražaja.
Ovo je roman koji zadire u porodične, duhovne i društvene teme važne za čitav balkanski prostor — knjiga koja ne ostavlja ravnodušnim i poziva na dublju ličnu refleksiju.

Odlomci iz knjige...
Svaki čovek se mora upitati zašto su naši praroditelji verovali u život posle smrti i
besmrtnost duše.
Danica se u ogledalu duboko zagledala u svoje oči pokušavajući da, po ko zna
koji put, u njima nađe odgovor na pitanje iza koga su se krile porodične tajne koje su opterećivale njen život.
Tražeći mir u sebi, pronalazila je odgovore, jer je to bio jedini put kojim je morala da
ide kako bi došla do potrebnog spokoja.
Mada, postoje ljudi koji o miru duše i tela uopšte ne razmišljaju. Izbrusiti svoje
unutrašnje biće može samo onaj čovek koji oseća nemir u sebi i želi da ga izbaci, a oseća ga jer traži Boga. Čovek koji traži Boga ga i nalazi i na taj način se vraća svojoj duši.
Bog je uklonio svoje lice od onih koji prestanu da ga traže, kako bi počeli ponovo da
tragaju za Njim i potom da Ga nađu.
Danica se molila Bogu tražeći Njegovo lice neprestano jer je žarko želela da se oslobodi obrazaca ponašanja koji nisu bili dobri a ona ih je nosila.
Konačno je shvatila zašto je to bilo tako sticajem trenutka koji je otvorio kapiju istine.
Prihvatila je da bol sreće u ljubavi postoji i da tajne njenih predaka ne treba da je plaše kao do sada, nego da joj budu snaga i ljubav koji će da je ojačaju za njen dalji život i da ga učine lakšim.
Odlučila je da želi oslobođenje od svega što je lažno u njenom životu.
Znala je da na osnovu tuđeg mišljenja ne može da doživi rasterećenje. Bilo joj je potrebno sopstveno iskustvo koje je dovoljno snažno da uništi iluzorna značenja koje je ugradila u osobu za koju je smatrala da je za nju prava.
Prigrlila je sve svoje kao malo dete i uvidela da je to što je bilo sada prošlo i da želi
da se pozdravi sa bolom, jer niko nas ne može isceliti ako mi sami ne iscelimo sebe.
Može drugi da te voli neizmerno, ali ako mi ne umemo pruženu ljubav da prihvatimo i iscelimo bol sami, niko drugi to ne može da uradi umesto nas.“
Pročitajte delove knjige!!!. Poručite Vaš primerak!
Postoje knjige koje čitamo radi razonode. A postoje i one koje nas zaustave, nateraju da udahnemo dublje, da se zamislimo
Utroba predaka je upravo takva — roman koji ne donosi brze odgovore, već poziva na tiho i iskreno suočavanje sa sobom, sa precima i putevima koje nesvesno biramo.
Kroz duboku, emotivno snažnu priču o nasledstvu, kajanju, oproštaju i unutrašnjoj snazi, Svetlana Dunjić otvara prostor za razumevanje sopstvene prošlosti — i put ka ličnom isceljenju.
U nastavku možete pročitati odlomak iz knjige i sami osetiti ton i snagu priče. Ako vas dodirne — knjiga vas čeka.
Poručite je direktno sa sajta i neka deo ove priče postane i deo vaše
